Tužan sam i besan. Ne znam odakle bih počeo.
Vučić je na vlasti trećinu mog života, drugu trećinu je pokrio Milošević, a samo jednu trećinu života mogu da kažem da sam delimično živeo u slobodi.

Naim Leo BEŠIRI, photo: Institut za evropske poslove
Obrazac je već poznat. Vlast koristi sve medije koje kontroliše da stvori lažnu sliku o kulturno-umetničkom događaju Mirëdita, dobar dan! zato što žele da se dodvore desnici dok rešavaju na mala vrata sitne korake ka priznavanju nezavisnosti Kosova. Svako ko vam kaže da Kosovo nije priznato laže, a nisam ga ja priznao, za to se obratite na dve adrese: Nemanjina 11 i Andrićev venac 1.
Onda nastupaju ovi koji su pokrali diplome da nam sole pamet o opasnosti pisaca, glumaca, kulturnih radnika i predstavnika organizacija civilnog društva koji su sami zaslužni zašto danas nema rata. Nazivaju nas izdajicama, stranim plaćenicima, prete nam i objavljuju fotografije i to sve uz pomoć državnih institucija kakva je Bezbednosno-informativna agencija.
Zatim nastupaju kriminalci, batinaši, huligani i trgovci narkoticima koje Nenad iz Beograda ignoriše za kršenje zakona, ali ih koristi po nalogu Andrićevog venca kadgod treba da se digne frka, da se plaši narod i da se lome kosti bez bilo kakvog straha od reperkusija, jer je država glavni organizator nasilja.
Tri grane rasturanja demokratije, ljudskih prava, vladavine prava i budućnosti svih nas su onda upregnuti protiv organizacija civilnog društva i njihovih projekata koji život znače. Stvaraju amosferu linča, netrpeljivosti, mržnje i targetiraju hrabre heroje i heroine koji u suštini rade ono što je posao države - promovišu mir, nekažnjivost i vladavinu zakona.
Upravo su Inicijativa, kao i organizacija u kojoj radim i desetine drugih u poslednjih 15 godina organizovali desetine susreta ljudi na različitim nivoima kako bi obnovili veze koje nam je krvavi rat pod palicom nacionalista devedesetih priredio. Mi ne pristajemo na mržnju, na nacionalizam i zloupotrebu vlasti. Nas ne kontrolišu i to ih najviše žulja. Ne mogu lako da nam oduzmu glas i iritira ih naša kritika koja ih proziva za nedoslednost u odnosima s Prištinom i regionom, za korupciju, organizovani kriminal i uništavanje demokratskih institucija uključujući i slobodu izbora.
Pokušavaju da nas ubede da su se ratovi "dogodili" devedesetih, ali mi znamo da je rat strogo organizovani poduhvat za šta je potrebna ideologija, plan i finansije. Mi ukazujemo i na posledice loših, nacionalističkih politika koje su došle posle rata kako bismo izgradili otpor prema ubijanju svojih i građana susednih zemalja, da se rat ikada dogodi ponovo. Rat uništava sve, mostove, puteve, škole, bolnice, institucije i kuće, ali najviše uništava duh. Siromaštvo rata devedesetih još uvek živimo i zato još nismo dostigli ekonomski nivo pre 1989. uprkos lažima o ekonomskom tigru.
Međutim, važnije je što je rat uništio ljudski duh i s njim vrednosti od kojih bi trebalo da smo istkani. Ta nepoverljivosti i tenzija u kojoj nas ova vlast drži punih dvanaest godina kulminira iz dana u dan. Poziva nas na nasilje uprkos našim naporima da se protiv nasilja borimo nenasiljem. Duh je slomljen, a vrednosti antifašizma, solidarnosti, demokratičnosti i zakonitosti su ozbiljno narušene. To moramo da promenimo, ako želimo da imamo šansu kao društvo.
Kako odgovoriti na činjenicu kad te kriminalna glava katancem zaključa da ne možeš da izađeš iz Dorćol Placa i to pored policije s kojom imaš društveni dogovor da je dužna da te od nasilne smrti zaštiti?
Kako odgovoriti Dačiću na nelegalnu zabranu kulturnog događaja zbog "visokog rizika", kad vidimo da nema nikakvu nameru da se obračuna s onima koji izazivaju taj visoki rizik!?
Nisu Sofija i Mergime izašle na ulicu palicama da biju prolaznike zato što neće da prisustvuju predstavi u okviru festivala ili čitanju poezije, nego je neki bilmez poslat tu da ugrožava upravo učesnike i posetioce.
Gde je sad glavni javni tužilac da pohapsi sve te koji su ugrožavali bezbednost, da ih procesuira i strpa u zatvore ili da im nadene nanogice. Tako radi demokratija kojoj je stalo do vladavine prava i zakona.
Osim, ukoliko dizanje frke i panike, ugrožavanje bezbednosti i podizanje straha među kritičarima vlasti nije projekat Dačića i njegovog koalicionog partnera Vučića.
Nemojmo da se lažemo. Ovo poslednje je. I pitanje je samo šta ćemo mi da uradimo povodom toga.
Jer juče su došli po Aleksandra Obradovića, Katarinu Petrović, Aidu Ćorović i Nikolu Sandulovića, reagovali smo, ali ne dovoljno.
Danas su došli po Sofiju Todorović, reagujemo, ali ne dovoljno.
Sutra neće imati ko da reaguje kad dođu po nas.
Od nas zavisi! Smrt fašizmu! Sloboda narodu!
Comments